Prodavatelj poslovnog prostora mora posjedovati vlasnički list za taj prostor. Ako je novogradnja onda mora biti etažirano. Često su stari stanovi upisani u knjigu položenih ugovora (a recimo netko prodaje stan u prizemlju kao poslovni prostor) i tada takvi stanovi nisu etažirani, ali bitno je da imaju vlasnički list. Uglavnom za većinu djelatnosti zgrada mora imati uporabnu dozvolu tako da na to treba jako paziti. Isto tako treba vidjeti u građevinskoj dozvoli dali taj poslovni prostor ima definiranu namjenu. Za neke djelatnosti treba imati definiranu, a za neke ne. To se sve dogovara sa Uredom za gospodarstvo. Ukoliko nije namjena definirana, a potrebno ju je definirati, mora se ishođavati namjena.

znajmitelj prostora mora dokazati svoje pravo vlasništva koje se dokazuje ako je nekretnina upisana u zemljišne knjige sa vlasničkim listom, a ako je vlasništvo vanknjižno (tj. nikada nije bilo upisivano u zemljišne knjige) tada se dokazuje kupoprodajnim ugovorom.

Ako je nekretnina u vlasništvu pravne osobe tada je u cijenu obično uračunan PDV (treba uvijek provjeriti da li je), uglavnom nekretnina je u sustavu PDV-a. To nema toliko veze sa godinom gradnje, koliko dali je radi pravna ili fizička osoba. Ako platiš PDV, onda ne plaćaš 5% poreza na promet nekretnina na sam prostor, ali plaćaš 5% poreza na promet nekrentina za zemljište koje pripada tom prostoru jer je nekretnina neodvojiva od zemljišta na kojem se nalazi. (tu dolazi do izražaja godina u kojoj je građena jer je samo kod etažiranih zgrada moguće odrediti koji dio zemljišta pripada kojem stanu-uglavnom su to novogradnje).

Novosagrađenim nekretninama smatraju se građevine ili njihovi dijelovi koji su sagrađeni, isporučeni ili plaćeni nakon početka primjene Zakona o Porezu na dodanu vrijednost odnosno 31.prosinca 1997.